Piše: Dalibor Stojšić
Čovek je, izgleda, tako sazdan kao biće večno zagledano u budućnost. Sa druge strane preopterećen je prošlošću, a od sadašnjosti zainteresovan je samo za spoljašnje manifestacije. Čovek živi, a zapravo ne razume nijedan od ova tri „fenomena“.
Nazvah prošlost, sadašnjost i budućnost fenomenima, jer čini mi se, da ih tako još uvek doživljavamo. Primetili ste, verujem, ukoliko čitate moje tekstove da nisam zadivljen ljudskom civilizacijom. Iako sam čovek, kao i ostalom svi vi. Nisam od onih, koji čoveka posmatraju kao biće neke više svesnosti. Jer, moja saznanja govore da čovek još mnogo mora da uči, da se razvija i napreduje ili što bi njuejdžeri rekli „radi na sebi“.
Kao mantra danas se ponavlja da prošlost i budućnost ne postoje, kao i da uvek živimo u sadašnjem trenutku. O sadašnjem trenutku, Velikom Zbivu, sam već pisao u knjizi „Put u sadašnjost“, koju besplatno možete preuzeti na ovom sajtu. Sadašnjost jeste ono što postoji u ovom trenutku, ali simultano u našoj svesti postoje i prošlost i budućnost. Postoje, jer još uvek nismo sposobni da ih se oslobodimo.

U radu sa klijentima koristim metode Spiritualne tehnologije i još neka druga znanja i gotovo uvek se kod klijenata prošlost i budućnost pojavljuju kao poblemi, prepreke. Vezanost za prošlost, za sećanja i proživljene emocije je očigledna. Mi iznova i iznova proživljavamo u svojoj svesti događaje iz prošlosti, ali im pri svakom novom prisećanju dodajemo i svoje trenutno emocionalno stanje i samim tim dodajemo i trenutno viđenje celokupne situacije. Dolazimo do toga da naše sećanje i čitav doživljaj bivaju netačni i pogrešni. Umesto da jednostavno prepustimo svesti da arhivira zabeleženo iskustvo i „izbrišemo“ prošlost, mi tokom prisećanja dodajemo zapravo novo iskustvo, koje se u realnosti nije dogodilo. Mislim da čak previše forsiramo svoju memoriju, koja nije sposobna da zapamti pravilno više od tri poslednja „sadašnja trenutka“. Zato se današnji čovek svakodnevno muči prošlošću.
Budućnost, iako ne postoji u realnosti, itekako postoji u našoj svesti. Mi smo bića, koja kreiraju stvarnost i neprestano postavljamo ciljeve. Imamo želje, što je logično, koje nas podstiču na realizaciju i kreiranje, ali kada su u pitanju za nas veliki i značajni ciljevi, ne želimo da nakon kreiranja u svesti „otpustimo“ kreaciju da se realizuje. Uvek joj iznova dodajemo još neki detalj i zapravo čitav život provodimo u kreaciji, koja se nikada ne realizuje. Poput nesigurnog pisca, koji čitav život piše jednu knjigu, stalno je dopisuje, menja, nikada nije dovoljno zadovoljan izrečenim i na kraju je nikada ne završi i ne objavi. O kreiranju ciljeva sam takođe već pisao na ovom sajtu, izneo metod, pa ukoliko želite možete ga primeniti.

Stigli smo i do sadašnjosti za koju je čovek najviše zainteresovan. Mada, primećujem, uvek za spoljašnje manifestacije, događaje. I u ovom slučaju dolazimo do vezanosti. Današnji čovek je pretrpan informacijama, koje ne ume pravilno da obradi. Ja nisam protivnik informacija, one su zaista potrebne modernom čoveku, ali je potrebno da ih selektujemo. Informacije postoje da bismo se pravilno orijentisali i usmerili u odnosu na našu svest. To je dobra uloga informacije. I neohodno je da svakog trenutka određujemo šta je za nas trenutno potrebno ili bolje rečeno funkcionalno. Umesto toga, bivamo robovi mnogobrojnih, za nas nepotrebnih informacija. Obrađujemo ih, a od njih nemamo baš nikakve koristi. To iscrpljuje i na kraju dana bivamo umorni, a da zapravo ništa važno nismo usvojili. Ili, možda i jesmo, ali u moru raznih informacija tu nama važnu nismo u stanju da prepoznamo.
Vezujemo se za sam događaj, pa još i dodajemo brigu o budućnosti. Ovo je toliko komplikovano da je pravo čudo kako uopšte uspevamo kao takvi da funkcionišemo. A stvar je zapravo veoma jednostavna. Kada sadašnjost potpuno ogolimo dolazimo do zaključka da postoji samo situacija. Neka situacija u kojoj je potrebno da se u odnosu na našu svesnost postavimo. Da li ćemo se pravilno postaviti? Nekada da, a nekada ne. Ne postoji formula za ovo. Uostalom, zato smo ljudi, u ovom iskustvu. Kada bismo sve znali pravilno da odradimo ne bismo bili ljudi. Ne bi bilo ove igre doživljavanja iskustava. Dakle, sve što može da vam se dogodi je jedna situacija.

Nedavno sam čuo zanimljivu izjavu. Na pomen reči problem, ne usvaja se takav termin, već se kaže: Nemamo problem, već situaciju. Dakle, sve što može da vam se dogodi u ovom svetu je situacija. Povoljna ili ne, to opet zavisi od naše percepcije, ali, ipak, to je samo situacija i ništa drugo. O tome nam govore i znanja iz oblasti spiritualnosti ili ezoterije, kako god želite to da nazovete. Govore nam o tome da je suština života biti živ, živeti. A šta je to nego sve vreme bivanje u raznim iskustvima i situacijama. „Izbrišite“ iz svoje svesti nepotrebnu prošlost, pustite svoju kreaciju budućnosti da se realizuje i jednostavno živite. I kada se pred vas predstave razni izazovi, a vi onako ljudski pomislite na problem, jednostavno recite sebi: Nemam problem, ja sam u situaciji!
Podrži održavanje sajta. Paypal.
Upiši svoj e mail i dobijaj najnovije tekstove. Besplatno.