Duhovnost, Dušan Mitrović

Ko može da bude duhovan?


Piše: Dušan Mitrović

Živimo instant živote. Sve nešto brzo i sa prečicama. Niko nema strpljenja da sačeka do kraja svog života završni rezultat.. Jer, rezultat je upravo ono što ponesemo sa sobom u tom trenutku… Zapravo prečice kroz život ne vode ničemu i one rezultat su neshvatanja života. Neću reći da ga ja shvatam imalo više od bilo koga, ali često promišljam o tome, trudim se na racionalan način, lišen tada zanesenjaštva i fantazija, ali opet slobodnih misli u mnogim pravcima…. Pokušavajući istovremeno da na osnovu dostupnih informacija shvatim šta jeste, a šta nije, i koje i kakve izjave različitih učenja imaju smisao….ili ga uopšte nemaju..

U okeanu smo neverovatnih i bezbrojnih informacija.. Pa ko se i kako snađe… U tim informacijama ima ponečeg istinitog, a dobar deo je čista iluzija.. često prava fantazija… Što više se knjiga se izda sa istim ili sličnim tvrdnjama, to je više ljudi koji će tim tvrdnjama poverovati, jer, zaboga, pa to piše na više mesta samo su neki termini drugačiji.. A termini? Da li ih svi isto doživljavamo i razumemo.. Oni su najčešća prepreka ispravnom razumevanju bilo čega…

Da li poklanjamo poverenje informacijama prepunim termina za koje možda ni autori nisu sigurni šta znače, a kamoli mi? Poklanjamo i te kako… A zašto to radimo? Iz jednostavnog razloga… Malo znamo o toj temi, pa čak i kada znamo osećamo se nesigurno… Pa onda dozvoljavamo da smo u podređenoj poziciji znanja i razumevanja u odnosu na donosioce informacija, jer, eto, oni znaju, načitani su, imaju iskustvo, mora da su mudri i prepametni…!! Ko je to danas mudar toliko i sveznajući da bi se njegova reč doživela kao jedina moguća istina, a onda, jednu ulicu niže, već zaboravimo na njega i sretnemo drugog prepametnog i mudrog, poklonimo mu poverenje, pa zatim i njega zaboravimo kada naiđemo na sledećeg mudraca…. I tako stalno… I šta kao rezultat toga mi znamo? Reklo bi se mnogo toga, a zapravo ništa… Tek tu i tamo zaista znamo neka opšta mesta, koja bi kao tačna i realna mogla biti osnova za razumevanje stvarnosti.. Međutim, većina na toj osnovi opet gradi kulu od karata, ne svojom krivicom, već krivicom mase onih koji su premudri i prepametni… Istina, nije do prepametnih samo, već i do nas.. Jer ne filtriramo informacije.

Photo by Markus Spiske on Pexels.com

I šta se onda dešava? Postajemo kao usisivači… Usisavamo mnoge netačne, a prečesto nepotrebne informacije, trpamo ih u sebe, a onda negde podsvest onako spontano kaže, hej pa to je đubre čime si se napunio!!! I pokrene zatim proces pražnjenja kese usisivača, isprazni je, istina neko zrno smeća ostane u kesi koje kasnije napravi problem jer bude podloga sebi sličnom.. Onda mi opet usisavamo sledeće informacije, isto tako nebitne i pogrešne informacije, i tako to ide dok se usisivač ne prepuni i zaguši… Onda sebe preispitamo šta to stvarno mi znamo… I dođemo do tužnog saznanja da se nismo mrdnuli sa početne tačke…. Zapamtili smo toliko toga, jer je toliko toga prošlo kroz nas, a realno ne znamo ništa, jer, kako se snaći u svemu tome?

Svako učenje, ideologija ili religija je plodno tlo na koje se primamo željni nečeg što su nam rekli da se zove duhovnost… Interesantno je što ni mi sami nemamo jasnu i preciznu ideju o tome šta je duhovnost, ali to je negde postao imperativ života mnogih ljudi, nezadovoljnih svetom u kome žive… I ti se ljudi pretvaraju u usisivače svega i svačega i to samo zato što nemaju ideju šta to duhovnost znači i u želji da postanu duhovni… Da vas pitam.. Poznajete li nekoga ko nije duhovan i ako poznajete, zašto mislite da nije? Ili mislite da je manje duhovan od vas, ali zašto i zbog čega to mislite? Imate li jasan odgovor na to pitanje? Uglavnom većina nema jasan ili iskren odgovor na to pitanje…

Posmatrajući našu tradiciju nudi nam se fraza Duhovna vertikala… A šta je to? Kakva je to vertikala, osim što je duhovna, gde se nalazi, kako se njome kreće? Kako se uspinjemo njome? Meni je ona interesantna jer je najbliža onome što možemo nazvati realnim.. Taj izraz ne objašnjava ništa sam za sebe, on samo daje maglovitu predstavu a na našoj maštovitosti je da je svako na svoj način shvata.. Zato je i najbliži jer ne objašnjava mnogo, samo daje okvirni pravac…. Druga učenja objašnjavaju, često preterano i suvišno.. I uglavnom svako uvek obavezno negde ili greši ili koristi zamršene, nerazumljive sledove reči koje je skoro nemoguće razumeti…

Ovako… Ne postoji čovek koji nije duhovan… Svi smo duhovni, posedujemo emocije, smejemo se, plačemo, ljutimo, srdimo, baš kao i svi ostali.. Imamo dušu.. Zato i jesmo duhovna stvorenja.. Zapravo, svi mi živimo duhovnost, ali nam to niko ne govori.. Ali je zato svako živi na svoj način..

Zato ne treba da tražimo i jurimo za duhovnošću koja mi već jesmo, već treba da tražimo ispravne informacije koje će tu istu duhovnost samo produbiti…

Photo by SHVETS production on Pexels.com

Ljudi moraju da shvate da je jedan život isuviše malo za neki veliki napredak ili skok. To kod nas ljudi traje mnooogoo dugo. Dugo nas i unazađuju, zapravo nas spuštaju po toj duhovnoj vertikali naniže. Naravno, uvek ima onih koji mogu tokom jednog života da se uzdignu, ali ih je mnogo malo, nekada ih je bilo više.. Svet u kome živimo je podešen upravo na način da se to ne bi dešavalo.. Da bi se za jednog života mogao osetiti makar neki napredak, a govorimo o običnom napretku bez nekih prečica, potrebno je u taj život doći pripremljen za to i od malena imati konstatnu pomoć da se ceo život usmeri u tom pravcu. Čak ni tada nije sigurno da će sve teći kako su sudjaje isplele, pošto u mnogome zavisi od nas samih. Zaista je potrebno mnogo toga da se sklopi kako bi čovek tokom jednog života mogao da načini neke iskorake iz trenutne kolotečine u kojoj se danas nalazi velika, velika većina ljudi…

A svaki napredak nosi sa sobom, kako dobro tako i neku vrstu lošega, te je kao takav ne samo velika obaveza već mnogo veliki teret sa kojim se treba izboriti. Zato napredak i jeste dugotrajan, jer čovek mora biti i fizički i mentalno spremniji za njega inače će se izgubiti… Svi gledaju i priželjkuju samo benefite, a pri tome ne razmišljaju o teretu koji dolazi u paketu sa njima. Dok god čovek nije u stanju sam sa sobom da raskrsti šta je dobro za njega i za šta je trenutno speman a za šta ne, neće dobiti priliku za napredak, ma koliko god se on upinjao i hteo. Može samo da zezne sve i padne u ruke majstora obmana….

Podrži održavanje sajta. Paypal.

Upiši svoj e mail i dobijaj najnovije tekstove. Besplatno.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišete koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavi se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišete koristeći svoj Facebook nalog. Odjavi se /  Promeni )

Povezivanje sa %s