Piše: Dalibor Stojšić
Svi želimo obilje, a obilja nigde. Svi želimo novac, a novca opet nigde. Negde grešimo na svom putu ka ostvarenju želje. Grešimo jer često poistovećujemo ciljeve sa sredstvima, koji nam omogućavaju realizaciju.
Ovaj svet ne trpi letargiju. On je stalno u pokretu. I kada vam se čini da se ništa ne dešava, pokušajte da osetite koliko u tom „ništa“ zapravo ima svega. Akcija je zapravo velika mudrost, ali ne bilo koja akcija. Kada usmeravamo svoju pažnju ka ostvarenju želje, ka cilju, mi zapravo pravimo određenu akciju u našoj svesti. Naša svest ne razlikuje vizuelizaciju od realnosti. Za nju su oba slučaja jednako realna. Zato stalno napominjem da je potrebna naša akcija, jer ako nema akcije i samo maštamo svest će to registrovato kao da se zaista dogodilo i neće ništa realizovati. Maštamo, izmaštamo, pa premaštamo. Isto tako voljni napor bez pokretanja želje u svesti će biti izuzetno mučan. Sam voljni napor jednostavno nije moguć. Odnosno, moguć je, ali po pravilu dovodi do potpunog urušavanja stvorenog. Zašto je to tako? Zato što u čoveku bez ikakve ideje u svesti o realizaciji cilja, nedostaju pokretački faktori koji bi ga održavali pod „pozitivnom tenzijom“. Zato usled raznih okolnosti ili odustaje ili jednostavno telo ne može više da izdrži napor i sve se urušava.

Neretko pri odabiru želje ishod bude negativan, jer umesto prave želje postavili smo sebi sredstvo kao želju. Jedno od takvih sredstava, za kojima mnogi žude je novac. Novac jeste važan, ali nije presudan. Čak, mnoge želje je moguće ostvariti bez novca. I zašto je novac mnogima primaran? Naš um je sklon da razmišlja linearno, da logički sklopi situacije onako kako ih on doživljava. To je dobro kada funkcionišemo u fizičkom svetu, a pogubno kada radimo na željama. Recimo, kada kuvamo ručak potreban je određen sled radnji kako bi hrana bila ukusna. Koristiću banalan primer: jasan je redosled da kada kuvamo supu prvo u lonac sipamo vodu, kasnije rezance, a ne obrnuto. I to je u redu. Ali, kada radimo na svojim željama redosled, onakav kakav um stvara nije poželjan. Na primer, um će vam reći da ako želite neku novu stvar, neophodan vam je novac. I veoma lepo će vam predočiti čitav proces kako da do tog novca dođete. Um se fokusirao na sredstvo. Jer, ne zna da na primer tu određenu stvar koju želite ne morate da kupite, već možete da dobijete i na poklon. Umu to baš ne deluje realno, deluje mu kao moguće, ali sa malim šansama. Um voli da analizira i često nije baš dobar saveznik u našem radu na željama, koji je poprilično apstraktan. On se bavi procenama, procentima, šansama itd. Um želi da konkretno zna svaki naredni korak i da ga uklopi u neku svoju naučenu logiku. Ali, svi mi koji ne želimo iz uma, već um koristimo, a želimo iz svesti, vrlo dobro znamo da do cilja možemo doći na razne čudesne načine.
Jedna od loših ideja za formiranje želje je obilje ili novac. Zamislite, kada bi svako bio u mogućnosti da ostvari obilje i bogatstvo u novcu svet bio toliko dosadan i besmislen da bi se sam od sebe urušio. Zamislite kada bismo svi na ovo planeti imali po 100 miliona dolara i mogućnost da nam se realizuje sve materijalno što nam se u trenutku prohte. Novac bi odmah nestao kao sredstvo, jer bi izgubio smisao. On više ne bi služio za razmenu i za pokretanje, a sve što nije u pokretu u ovom svetu osuđeno je na umiranje. Pokret je život, statičnost je smrt. Samo kada umrete za vas se ništa ne dešava. Zamislite samo kada bi svako od nas imao bezbroj kuća, jahti, automobila kakva bi to bila civilizacija. Za vrlo kratko vreme bi nam sve to dosadilo i vrlo brzo bi sve materijalno izgubilo vrednost. Prešli bismo u fazu letargije, očaja, nekreativnosti, jednom rečju mrtvila. Zato nikako ne smemo za svoju želju postaviti sredstvo, a i da želimo, univerzum nam tu želju ne bi ni ostvario.

Ako imamo želju, koja ima određenu novčanu vrednost, nikada se ne fokusiramo na novac već na cilj. Novac je samo jedan od mogućnosti. Naravno da u našim aktivnostima često ima akcije sticanja novca radi realizacije određene želje, ali nagomilavanje novca nije cilj, osim ako niste numizmatičar. Pa i u tom slučaju za vas bi novčanice imale tada sasvim drugu vrednost i nikada onoliko koliko piše na novčanici, već često mnogo veću. Kada želimo želju važno je da damo komandu da se ona ostvari, a ne da unapred brinemo o samom procesu, koji je uvek promenljiv i stalnoj promeni, kao uostalom i čitavo naše postojanje koje zovemo život. Na primer, ako želite da u dvorištu iskopate veliku jamu za svoj bazen, da li ćete u svesti poželeti bazen kao cilj ili lopatu? Da, sada već polako sve ispada smešno. Zato je važno nekada stvari objasniti na banalnim primerima. Mi koji znamo da želimo želju, u svojoj svesti ćemo pokrenuti proces, a kroz taj proces uz našu akciju će stići i lopata i mehanizacija i prijatelji, koji nam pomažu i potreban novac za izgradnju bazena i sve to može da dolazi na veoma čudesne i „mistične“ načine. E to je redosled, koji um ne razume. Zato se nikada ne fokusirajte na sredstva, već na clj.

S obzirom da pišem ovaj tekst na jednom od balkanskih jezika, ljudi sa Balkana veoma dobro znaju da je kod nas uvek neka kriza i besparica i da smo se već navikli, a možda i razvili talenat da mnoge stvari rešavamo bez novca. Naš talenat i iskustvo mogu da nam pomognu u realizaciji želja, odnosno da budemo više opušteniji i bezbrižniji na putu do cilja u odnosu na neka druga područja gde je novac i dalje veoma važan, ali koliko god da je važan nije primaran. Jednostavno, neke stvari se ne mogu kupiti. Ako želite nešto nematerijalno, na primer emotivnog partnera, tu novac nema šta traži, ma koliko god da ga ima.
Mnogi koji zamišljaju sebe kao bogate osobe ne uvršćuju u taj svoj proces okolnosti, ono što nije naše subjektivno. Za njih je bogatstvo gomila novca, zlata, nekretnina, a zapravo kada bi i ostvarili sve to oni ne bi znali šta sa svim tim bogatstvom da rade. I održavanje bogastva je rad, njegovo umnožavanje je znanje, jer novac i materijalno ako se ne održavaju i ne drže aktivnim i „živim“ nestaju. Čini mi se da je velika sreća što pojedinci nisu došli do velikog bogatstva koristeći metode za ostvarivanje želja. To bi za njih predstavljalo pravi pakao. Mada, čini mi se da je univerzum to već znao. Univerzum uvek zna!
Pozivam vas da zapratite blog putem e maila, kako bi vam redovno stizali budući tekstovi sa bloga. Ukoliko smatrate sve ovo vrednim, možete pomoći održavanje bloga putem donacije preko paypala, onoliko koliko vi smatrate da vredi.