Piše: Lela Radojičić
Da pitamo čovjeka koje su njegove najiskrenije, najdublje želje, šta bi najvise želio u zivotu da OSTVARI, da POSTIGNE, mislim da bi poslije dužeg ili kraceg vremena dobili isti odgovor. . . . .
Od svih ljudi ovog svijeta. Isti odgovor. Oni manje svjesni svojih istinskih potreba rekli bi vam da žele poslovni uspjeh, neki bi vam rekli bogatstvo, nekima bi to bila slava i moć. I kad bi sve to postigli, uz velike žrtve, odricanja, propuštanja života kroz prste, negdje u starosti bi tužno priznali da su u stvari samo zeljeli da vole i da budu voljeni. Voljeti i biti voljen, tako jednostavno zvuci. A to je tako TEŠKO ostvarivo!
Da je to tako lako ne bi u svijetu bilo ovoliko patnje koliko ova Planeta nosi. Zašto je to tako teško? Zato sto čovjek nema ljubavi prema sebi. Čovjek nije pronašao sebe! Svoj Izvor, Svoje Bice! Sve dok se čovjek trazi u drugima, ljubavi ne moze biti. Zasto se zaljubljujemo? To je pokušaj prirode da nas povede nama samima. Ono sto vidimo i što pripisemo drugome u tim trenucima očaranosti to je samo naše! To treba da ovaplotimo u sebi. . . . Tu snagu, tu veličanstvenost, taj potencijal, tu moć, tu dobrotu, tu savršenost, tu velikodušnost, tu inteligenciju, tu ljubav. . . . Sve to čarobno sto pripišemo ljubljenom je samo naše. . . Sve to čeka na SAMOREALIZACIJU! Sve dok to ne ostvarimo, nijesmo u stanju dati ljubav. Sve dok to ne ostvarimo, patićemo u ljubavi. Patićemo za ljudima koji nas ne poštuju, koji nas ne vole, koji nas omalovažavaju. . . . . .
Patićemo za ljudima koji uživaju i čiji ego ispunjava naša patnja. U toj patnji cemo biti slijepi za druge i nećemo moci da PREPOZNAMO istinsku ljubav.
Ali sve to ima svoje. Sve je to PROCES BUĐENJA. I ZATO NE PROPUŠTAJTE PRILIKU DA SE ZALJUBITE, DA PATITE, I DA NA KRAJU NAUČITE DA VOLITE BEZ PATNJE.
Sve je to put do nas samih! Fantasticna Igra Zivota!
Vaše mesto duhovnosti 