Kada volimo to što jeste

Piše: Lela Radojičić

Kada volimo to što jeste,
Život postane tako jednostavan.
Byron Katie
Ova mudrost je jednostavno savršena i toliko je istinita da je meni oduvala um.
Voljeti ono što jeste.
Tako jednostavno, a tako je teško doći do ovog stanja uma, do ovog saznanja, do ove realizacije.
Život je upravo i zato težak, da bi nas naučio jednostavnosti.
Čovjek je Biće koje ne uči drugačije.
To je neko prokletstvo čovjeka.
Čovjek ne uči ništa iz komfora i lagodnosti.
Živi u komforu, a ne zna da je to komfor i lagodnost, uvijek je negdje drugo, želi nešto drugo, što trenutno nema.
Čovjek ne zna šta ima dok to ne izgubi.
Ne zna koje je zdravlje bogatstvo dok ga ne naruši ili nepovratno izgubi.

Kako postati svjestan svega što već imamo?
A velika većina nas živimo u izobilju, ali ga nijesmo svjesni.
Ti koji imaš uslove da pročitas ovu poruku, već živiš izobilje, ali ne umiješ to da cijeniš, nijesi ga osvijestio.
Kako postati svjestan izobilja?
Kako postati svjestan života prije nego nam prođe, prije nego se sjetimo na bolesničkoj postelji da smo protraćili život u glupostima.
Odgovor na ovo pitanje je PATNJA.
Patnja je jedina koja nas uči.

Patnju svi poznajemo u određenoj mjeri.
Zato je svako ljudsko Biće na putu sazrijevanja, neki malo više svjesni, neki ne toliko svjesni.
A život tako uredi da imamo razloga za patnju.
Pitanje je samo šta radimo sa tom patnjom?
Opiremo li se ili učimo iz nje.
Oni probuđeni uče iz nje.
To je sva razlika između zrelog i nezrelog ljudskog Bića, ili jezikom mudrih između probuđenih i uspavanih, svjesnih i nesvjesnih ljudskih Bića.