Piše: Dalibor Macan
Kod Boga nema hijerarhije, tamo je vječno bivanje u vječnoj ljubavi, bez suprotnosti, gdje ništa nije suvišno, gdje sve je jedno sa svime. To je bivanje u duhu, bivanje u svjesti, bivanje u Bogu, potpuno čist osjećaj, neopisiv i potpuni doživljaj ispunjen ljubavi, gdje se duša i srce rasplinjuju u beskraj.
Hijerarhija dolazi od uma, tačnije ona proizlazi iz ega, i tu svi prave grešku, gdje uporno pokušavaju da u univerzalnu svjest, u svjest Boga, ugrade um i ego.
To je ta nesvjest zvana ego u kojoj se ljudi zadržavaju i kojom su zaokupljeni, ustvari su opsednuti, i kroz koju gledaju na sve pa i na Boga. To je izraz sumnje i nepovjerenja.
Nebo kojem stremimo i koje hoćemo da spustimo na Zemlju je u nama, ono je već tu u našim srcima, u našoj duši.
Kada otvorimo naša srca za ljubav, naša duša će nam otvoriti nebo i vidjećemo svjetlost, to je svjetlost naše duše.
Mi jesmo svjetlost, mi jesmo deo neba.
Koliko god čovjek zabludeo i zastranio u umu, nikad nije kasno da se pokaje u srcu, da očisti svoje srce, da očisti svoju dušu i da se vrati sebi, da krene putem srca, da krene putem svjesti.
Nikad nije kasno da kreneš putem svjetlosti.
Vaše mesto duhovnosti 