Sjeme stvarnosti

Piše: Anđelko Katinić

Promatrajući sebe pronašao sam da kada se radi o našem djelovanju u životu misao je ta gdje sve počinje, misao nošena vjerom ili uvjerenjem određuje naše djelovanje koje nadalje određuje kvalitetu našeg života. Shvativši to posvetio sam se promatranju vlastitih misli i ubrzo došao do zaključka kako moj život uistinu jeste ništa drugo do ono što sam stvorio kroz svoj odnos sa samim sobom.

Svi mi unutar sebe vodimo konstante razgovore sa samim sobom a upravo o kvaliteti tih unutarnjih razgovora ovisi kvaliteta našega života i svega onoga što kroz sebe ispoljavamo. Jednom kada krenemo svjesno promatrati te unutarnje razgovore mi dobivamo mogućnost da ispravljamo greške u svome djelovanju, a ako iskoristimo tu mogućnost transformacija u našem životu je neizbježna.

Sjeme naše stvarnosti je dakle uvijek unutar nas, potrebno je samo da odredimo vrstu ploda koje će nam donijeti nakon što ga oživimo svojim predanim služenjem. Baš kao što vrtlar svoje sjeme sije u plodnu zemlju, zalijeva ga vodom i hrani ga sunčevim zrakama, tako i mi moramo svoju misao posijati u plodno tlo svjesnoga uma, zalijevati ju vjerom i strpljenjem kako bi naposljetku brali plodove svoga truda.

Smisao života nije u tome da samo uzimamo ono što nam se nudi već da svojom predanošću stvaramo i pridonosimo kvaliteti života u svim njegovim aspektima. To znači da moramo pronaći način da u potpunosti živimo sebe umjesto što živimo priče o sebi, međutim da bi to mogli potrebno je da u potpunosti razgolitimo svoj identitet. Sve dok je naše djelovanje korumpirano našim mentalnim identitetom mi nemamo gotovo nikakvu kontrolu nad svojom stvarnošću iz razloga jer je naše djelovanje u više od 90% slučajeva kompulzivno – nesvjesno.

Dakle, kvaliteta našeg odnosa sa samim sobom ( unutarnji razgovori ) određuje kvalitetu naših misli, kvaliteta naši misli određuje kvalitetu naših emocija, a kvaliteta naših emocija određuje kvalitetu našeg djelovanja koje zatim određuje kvalitetu našeg života na ovoj zemlji. Tek kada je osoba u potpunosti svjesna ovoga i kada u toj svjesnosti krene promatrati svoj odnos sa samim sobom, tada se otvara prostor za svjesnu transformaciju života u svim njegovim aspektima. Do tada naš je život tek borba za preživljavanje.

Naš um je uistinu poput vrta koji čeka savršenog vrtlara da iskoristi njegov bogati kapacitet, a na nama ostaje to koliko dugo će vrt čekati.

Tagore je rekao, citiram; “Sanjao sam da je život radost, probuđen svatih da je život zadaća, posvetih joj se, i gle, radost nađoh u zadatku.” Uistinu jeste tako, to je smisao prihvaćanja i predaje. No to međutim ne znači da osoba treba prihvatiti patnju i siromaštvo, baš naprotiv, to znači da se osoba mora posvetiti zadatku da stvori bogatstvo unutar sebe a zatim ga pokloni svijetu. To je istinsko bogatstvo života koje svatko od nas može ostvariti.

Namaste

Saznajte kako promijeniti život na bolje…Upoznajte Sebe ! https://samospoznaja.site