Živimo li svoje ili tuđe snove?

Piše: Silvija Đurković Arsenović

Kada je naš poznati slikar Uroš Predić saopštio svome ocu da želi da se posveti slikarstvu i ovaj ga upitao: ” A šta ćeš, golube, kada te u starosti izneveri oko i kad zadrhće ruka?” – rekao je: ”Ništa! Onda ne marim ni da živim”.

Svi imamo snove. One prave, dječije. One za koje marimo da živimo. A onda nas ubijede da se od snova ne živi, da nisu ostvarivi, da nisu isplativi, ili da mi nismo dovoljno dobri, sposobni, dorasli za njih. Potom nam otvaraju oči, vraćaju u realnost, spuštaju na zemlju, jer se u oblacima ne živi.

I onda živimo, ali ne više za svoje snove, već za tuđe.

Sjetih se mog omiljenog filma, ”Društvo mrtvih pjesnika”, u kojem dječaci, kojima su roditelji već isplanirali živote budućih doktora, advokata i sličnih cijenjenih i uglednih profesija, maštaju da postanu pisci, pjesnici, glumci… Profesor, koji se pojavljuje u njihov život, je jedini koji prepoznaje njihove istinske želje i potrebe i ohrabruje ih da prate svoje snove. Međutim takvo ”neprimjerno ponašanje” nailazi na osudu i nerazumijevanje roditelja i okoline i profesor biva izbačen iz škole. Dječaci ukliješteni između svojih i tuđih želja i očekivanja pokleknu, pa neki na kraju i ne mare za život.

Nažalost, ova tema je uvijek aktuelna.

Djeca, koja nemaju hrabrosti da se suprotstave željama i očekivanjima roditelja i društva i da krenu tamo gdje ih vuče srce i duša, su još uvijek česta pojava. A oni koji to ipak učine, uglavnom se suoče sa osudom i nerazumijevanjem društva i okoline. Zamislite da kažete NE nekom sigurnom i ozbiljnom poslu i da se bavite nekim tamo neozbiljnim stvarima.

Svi kažemo da nam je sreća našeg djeteta najbitnija, ali kada nam dijete, kojeg vidimo kao uspješnog doktora ili advokata, dođe i saopšti da radije želi da postane stand-up komičar jer ga to čini srećnim, trudimo se svim silama da ga ometemo u tome i da mu objasnimo da još uvijek nije shvatilo šta je to sreća. A zapravo, prava je istina da nismo mi – jer da jesmo, onda bi je sigurno prepoznali na licu djeteta dok nam priča o svojim snovima.

Zato roditelji, razmislite dobro kada dobijete poriv da se miješate u odluke vaše djece i da im dajete savjete misleći da znate šta je najbolje za njih. Zapitajte se da li je to zaista nešto zbog čega vaša djeca mare da žive ili nešto što će vama i okolini zvučati dobro i uspješno.

A vi djeco, i velika i mala, pratite svoje srce i imajte hrabrosti da živite to o čemu sanjate, jer život je samo jedan i samo vaš.