Dalibor Macan, Duhovnost

Suočavanje sa strahom i susret sa slobodom


Piše: Dalibor Macan

Strah je proizvod ega i ispoljava se na bezbroj načina, od najgrubljeg oblika kroz agresiju pa sve do suptilnog kroz brigu. Dakle agresija je produkt straha a strah je produkt ega.
Kolektivna svjest je projektovana na strahu, sve, baš sve je izgrađeno i sve počiva, sve i dalje funkcioniše na temeljima straha. 

Foto: pixabay.com

Kompletan sistem je baziran na strahu, od porodice, školstva, institucija, sve oblasti života su programirane strahom…
Dakle tu nema svjesti, tu uopšte nema ljubavi, tu nema svjetlosti, postoji samo lažni sjaj kao lažni podstrek za lažni život.
Gde vlada strah tu nema vjere, tu nema Boga, tu nema ni života. 
Čovjek je stvorio bezkonačni niz uslovljenosti, čitavu mrežu u koju se sam upetljao sa malim šansama, gotovo nikakvim da se izvuče iz nje. 

Foto: Melanie Wasser unsplash.com

To je mreža uslovljenosti ili mreža straha, zamka iz koje se teško izlazi. 
Živjeti u strahu znači živjeti pod okriljem tame, jer strah jeste đavolov izum kojim je porobio čovjeka. 
Ljubav kreira, stvara zdrav život, stvara zdrav pogled kao i zdrav pristup svemu.
Strah parališe, degeneriše kako pojedinca tako i kompletno društvo. 
Svjedoci i zagovornici degeneracije kako pojedinca tako i društva, jedni u nizu su upravo društveni mediji…
Iz straha proilazi stres iz koga dalje nastaje bolest a iz koje slijedi smrt, to je zatvoreni krug pakla.
Strah je hrana demona, to je vječita patnja, nedostatak svjesti o sebi.

Foto: pixabay.com


Suočavanje sa strahom kao i njegovim razumjevanjem, razumjevanjem njegovog porjekla, razumjevanjem njegovog uzroka on se gubi, prestaje biti strah i postaje biti spoznaja, postaje biti novi izazov. 

Foto: pixabay.com

Dakle, samo dubokim poduhvatanjem, to jest dubokom spoznajom oslobađamo se straha a samim tim nestaje i stres.
Strah je uzrok svakog nemira, sa njegovom transcendencijom nastupa mir.

Dok god strah to jest ego pokreće čovjeka, on će neminovno biti u patnji, živjeće pod tenzijom i pod pritiskom.
Sve dok mu postane potpuno nepodnošljivo on će to živjeti, a onda kad kap prelije čašu onda će bolno urliknuti DOSTA!!!!! To je urlik spasa, urlik buđenja, to je urlik slobode.
Igra tek tada počinje.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s