Piše: Dalibor macan
Istina zahtjeva širinu, nikako isključivost niti jednostranost, zato se istina ne može ni pojmit umom nego svjesću, svjesnim iskustom, direktnom spoznajom.
Um je samo implant, svjest je živa i sveobuhvatna, sveprožimajuća. Znači kontakt sa svješću je neophodan da bi je spoznali, inače možemo pričati o njoj u nedogled, ne vredi.
Koliko možemo pojmiti nepojmljivo i koliko možemo izdržati susret sa nepoznatim time je veća naša sloboda i šire polje svjesti.
Promjena se dešava unutra, zato i nema svrhe tražiti bilo šta izvan nas.
Unutrašnja transformacija se odražava na spoljni svjet koji je opet rezultat podsvjesnog projektovanja.
Što smo više svjesni sebe, svojih misli, rječi to više učestvujemo u svjesnom kreiranju.
Lekcije koje savladamo donose nam iskustvo i spoznaju, vraćaju nam energiju i uvećavaju je, one koje ne savladamo iscrpljuju nas u nedogled.
Nema vremena za ponavljanje lekcija, nema vremena za bilo kakva ponavljanja, nova svjest donosi nova iskustva i nove spoznaje tu nema mjesta za staro, već viđeno, već izgovoreno ponovljeno bezbroj puta. I naravno ne treba upadati u stare zamke pod maskom novih tehnologija i novih učenja, novih religija…
Svjet je takav kakav je i ljudi u njemu su takvi kakvi jesu, svakom je data neka uloga, budemo li mjenjali svjet i ljude krećemo se u kontra smjeru, bespotrebno se trošimo.
Svako je odgovoran samo za sebe, koliko nije dobro bježati od odgovornosti još je gore preuzimati tuđu odgovornost na sebe. Tako otežavamo sebi i tome kome bi htjeli pomoći, lišavamo ga odgovornosti a time i skustva i spoznaje, lišavamo ga uopšte razvoja, on tako stagnira, zakržljava.
Možemo i trebamo pomoći, trebamo pružiti podršku jedni drugima ali ne možemo preuzimati ničiju odgovornost na sebe, ne možemo uraditi to nešto umjesto nekog niti drugi to ne može uraditi umjesto nas.
Vaše mesto duhovnosti 
1 mišljenja na “Kreni hrabro ka istini!”