Duhovnost

Don Migel Ruiz-Anđeo smrti


ruiz-e1374146323981

Posljednji način da steknemo osobnu slobodu jeste da se pripremimo za inicijaciju smrti, da prihvatimo samu smrt kao svoga učitelja. Anđeo smrti može nas naučiti kako da zaista živimo punim životom. Postajemo svjesni toga da u bilo kom trenutku možemo umrijeti; imamo samo sadašnjost da u njoj živimo. Istina je da mi zapravo ne znamo hoćemo li sutra umrijeti. Tko zna? Mi pretpostavljamo da pred sobom imamo još mnogo godina. Ali da li je zaista tako?
Ako odemo u bolnicu i liječnik nam kaže da imamo samo još nedjelju dana života, šta ćemo učiniti? Kao što sam već rekao, imamo dvije mogućnosti. Jedna mogućnost je da patimo zbog toga što ćemo umrijeti, i da svima govorimo: „Jadan ja, umrijet ću“, i da od svega napravimo veliku dramu. Druga mogućnost je da iskoristimo svaki trenutak da budemo sretni, da radimo ono u čemu zaista uživamo. Ako imamo samo još nedelju dana života, hajde da uživamo u životu. Hajde da živimo. Možemo reći: „Sada ću biti ono što zaista jesam. Više neću živjeti tako da pokušavam da zadovoljim druge. Više se neću plašiti toga šta će oni misliti o meni. Šta me briga šta drugi misle ako ću za nedelju dana umrijeti? Bit ću ono što jesam.“
Anđeo smrti nas može naučiti da živimo svakoga dana kao da je to posljednji dan našeg života, kao da možda nećemo dočekati sutrašnji dan. Možemo početi svaki dan riječima: „Budan sam, vidim sunce, pokazaću svoju zahvalnost suncu, svemu i svakome, jer sam još uvek živ. Imam još jedan dan na raspolaganju da budem ono što jesam.“
Tako ja gledam na život, to je ono čemu me je anđeo smrti naučio – da budem potpuno iskren, da znam da ničega ne treba da se plašim. I naravno, da volim ljude oko sebe jer ovo je možda posljednji dan u kome mogu da vam kažem koliko vas volim. Ja ne znam da li ću vas ikada više vidjeti i zato ne želim da se svađam s vama.
Što bi bilo kada bih se s vama strašno posvađao i izlio na vas sav taj emocionalni otrov koji nosim u sebi, a vi sutra umrete? Oh! O Bože, Sudija će me strašno osuditi i ja ću se osjećati užasno krivim zbog svega onoga što sam vam rekao. Osjećat ću se krivim čak i zbog toga što vam nisam rekao koliko vas volim. Ljubav koja me čini sretnim u stvari je ljubav koju mogu da podelim s vama. Zbog čega bih poricao da vas volim? Nije važno da li vi mene volite. I ja i vi možemo sutra umreti. Zato sam sretan što mogu sada da vam pokažem koliko vas volim.
Možete ovako živeti svoj život. Ako tako činite, vi se pripremate za inicijaciju smrti. Posle inicijacije smrti stari san koji ste nosili u svojoj svijesti zauvijek će umrijeti. Da, vi ćete se sjećati parazita – Sudije, Žrtve i onoga u šta ste ranije vjerovali – ali parazit će biti mrtav.
Eto šta će umreti u inicijaciji smrti – parazit. Nije lako proći kroz inicijaciju smrti jer će se Sudija i Žrtva boriti svim sredstvima. Oni ne žele da umru. A mi osjećamo da smo mi taj koji će umrijeti, i bojimo se te smrti.
Kada živimo u planetarnom snu, to je kao da smo mrtvi. Onaj ko preživi inicijaciju smrti dobija najlepši dar: uskrsnuće. Doživeti uskrsnuće znači ustati iz mrtvih, biti živ, ponovo biti ono što jeste.uskrsnuti znači ponovo biti kao dijete – biti neobuzdan, divlji i slobodan, ali sa jednom razlikom. Razlika je u tome što sada imamo slobodu mudrosti umjesto slobode nevinosti. U stanju smo da razbijemo svoju pripitomljenost, da ponovo postanemo slobodni, i da iscijelimo svoju svest. Predajemo se anđelu smrti, znajući da će parazit umreti i da ćemo mi ostati živi, zdrave svijesti i savršenog razuma. Tada ćemo biti slobodni da sami upotrebimo svoj um i da upravljamo vlstitim životom.
To je ono čemu nas, prema shvaćanju Tolteka, uči ađeo smrti. Anđeo smrti dolazi govoreći nam: „Sve ovo što vidiš i što ovde postoji jeste moje; to nije tvoje. Tvoj dom, tvoj muž/žena, tvoja djeca, tvoja kola, tvoj posao, tvoj novac – sve je to moje i ja ti to mogu uzeti kad god poželim, ali zasad može biti tvoje.“
Ako se predamo anđelu smrti bićemo zauvek sretni. Zašto? Zato što anđeo smrti odnosi prošlost da bi nam omogućio da nastavimo da živimo. U svakom trenutku koji prođe, anđeo smrti uzima ono što umire a mi nastavljamo da živimo u sadašnjosti. Parazit želi da sa sobom nosimo prošlost koja nam otežava život u sadašnjosti. Ako pokušavamo da živimo u prošlosti, kako možemo da uživamo u sadašnjosti? Dok sanjamo o budućnosti, zašto bismo morali da nosimo teret prošlosti? Kada ćemo živeti u sadašnjosti? To je ono cemu nas uči anđeo smrti.

Iz knjige: Don Migel Ruiz – Četiri Sporazuma

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s