Vrsta ljubavi koju je čovječanstvo stvorilo je vrlo opasna. Čak ni bolesti nisu stvorile toliko besmisla kao takozvana ljubav.
Cjelokupno čovječanstvo je bolesno zbog pogrešnog shvaćanja ljubavi.
Mi čak i ne znamo što je ljubav. To je nešto što nam je najmanje poznato.
Mnogo se o tome govori; ali nikad se ne živi. To je obmana uma. Govorimo o onome što nismo u stanju živjeti.
Literatura, glazba, pjesništvo, ples, sve se okreće oko ljubavi. Da ljubav zaista postoji ne bi o njoj toliko mnogo govorili.
Opširne rasprave o ljubavi pokazuju da ljubav ne postoji.
Govoriti o nečemu čega nema je zamjena.
Razgovorima, jezikom, simbolima, umjetnošću stvaramo privid da je to nešto prisutno.
Netko tko nikad nije spoznao ljubav može napisati ljepšu pjesmu o njoj nego netko tko je spoznao ljubav, zato što je vakum mnogo dublji. On se mora se ispuniti. Nešto mora zamijeniti ljubav.
Ono što vi nazivate ljubavlju nije ljubav. To je samo odloženi seks.
Želite biti voljeni, to je osnovna potreba, prirodna, ali može se preobratiti u pogrešnu dimenziju.
Na primjer, potreba ljubavi, biti voljen, može se osjećati kao pogrešna potreba, ako pokušate privući pažnju drugih na sebe.
Želite da drugi obrate pažnju na vas. Možete postati politički vođa – velike mase obraćaju pažnju na vas, ali prava i osnovna potreba je da budete voljeni, i čak ako čitav svijet obraća pažnju na vas, ta osnovna potreba ne može se ispuniti.
Tu osnovnu potrebu može ispuniti jedna jedina osoba koja vas voli, koja obraća pažnju na vas zbog ljubavi.
Kad volite nekoga obraćate mu pažnju. Pažnja i ljubav su u dubokom međusobnom odnosu.
Izvor:Atma.hr