Oči su tačka susreta duša, kazao je jedan mudrac. Pogledom se duša upija u dušu. Pogled je kao lampa, s kojom mi ulazimo u tuđu dušu, da je ispitamo i poznamo.
Kad pogledamo slepcu u lice, mi uzalud trimo tačku susreta, i osećamo pri tom neku misteriju, koja nas mori kao kad čujemo žubor reke ponornice pod nogama, ili kao kad vidimo kuću bez prozora.
Pogled je vrlo jak konop, kojim priroda vezuje čoveka za sebe. Čulnom čoveku sva se priroda predstavlja jedino u formama. On se zaustavlja kod svakog predmeta i njegovo čuđenje pada na svaku formu. Duhovan čovek pak, rastapa ognjem svoga uma sve forme u nekakav prvobitni element i čudi se nad tim jedinim elementom. No i ovo je samo početak duhovnosti.