Zašto si došao kod Majstora?“
„Zato što moj život nije vodio nigde i nije mi pružao ništa.“
„A gde sada ide?“
„Nigde.“
„A šta ti pruža?“
„Ništa.“
„Pa u čemu je razlika?“
„Sad ne idem nigde jer nema gde da se ide; ne dobijam ništa jer nema ničega za čime bih žudeo.“
Podsetilo me je na onu pričicu u kojoj mladić traži nekog čuvenog mudraca na kraju sveta kako bi od njega saznao u čemu je smisao života. Na kraju ga nalazi kako sedi zagledan u neku rečicu. Na pitanje u čemu je smisao života, starac je odgovorio da se smisao krije u toj rečici.
U rečici? A bogatstvo, žene, prestiž u društvu?
Izvini, ja uopšte ne znam o čemu ti govoriš, rekao je starac za koga se ispostavilo da nikada u životu nije išao nigde i da je sve što zna zapravo ta rečica koju posmatra.
Elem, sve se na kraju svodi na onu narodnu da ko nije srećan sa onim što ima neće biti srećan ni sa onim što nema.
Uuuuu…sjajna priča i još sjajnija poenta. Drago mi je što ovaj moj skromni blog psihologijasmisla posećuju ljudi kao ti, koji vrlo lako prodiru u smisao svega. Pozdrav druže!
E, sad… 🙂