Najveći ćeš biti onda, kada sebe mišlju pretvoriš u ništa;
kada se duhom uzdigneš do Duha beskrajnoga i bezdanoga i posmatraš sebe iz visine, iz daljine,
kao jedan objekat, isto onako objektivno kao što sada, iz tela posmatraš sve ostale objekte oko sebe;
kada iz te visine, daljine, pogledaš na sebe kao na umrla, kao u prah razvejana iščezla i
osetiš sva ostala tela – sva i svačija – kao i svoja;
kada se uživiš u Besmrtnost i Život, te sagledaš ništavni i uzaludni posao smrti i
sagledaš samu smrt u prošlosti, velim u prošlosti, no bez sadašnjosti i budućnosti.
Tada će ti smrt, što neprestano preti da ti odnese telo, biti ne više strašna od vetra, što
preti da ti odnese šešir.
Baš tako.