Empatija jeste suština harmonije. Tokom života, u različitoj meri zavisimo od drugih. Ako zaboravimo da svi mi ovde žudimo za srećom i strahujemo od povređivanja, tada rizikujemo da nama zavladaju egoistične želje. No, isto tako, u stanju smo da prepoznamo to što nam je zajedničko. Empatija pomaže pronicanje u privid sopstva. Zahvaljujući empatiji vidimo da se, slično nama, i drugi nadaju da neće biti razočarani, da se i drugi plaše gubitka onoga što im je drago. Čak i želja da drugome naudimo jeste oblik patnje koju delimo sa drugima. Svi oni čiji osećaj identiteta dolazi iz vezanosti za svoje telo/um nužno trpe disharmoniju i mučne misli i osećaje koji iz toga proizlaze. Napuštanje vezanosti za to telo/um i prepoznavanje svog identiteta u razumevanju, znači da se disharmonija jednostavno neće ni pojaviti.
S ljubavlju,
monah Munindo