Ostavite po strani sve svoje slabosti, da protivnički zli duh ne primeti čime ste zaokupljeni, pa da vas ne zgrabi i prikuje za takve misli i dovede vas do tuge i teskobe. Ne ulažite nikakav napor da se oslobodite svojih slabosti. Nasuprot tome, borite se i podvizavajte sa blagošću i jednostavnošću, bez grča, naprezanja i samoprimoravanja. Nemojte pričati sebi: sada ću da pritisnem sebe da se molim, da steknem ljubav, da postanem dobar, i slično. Nije dobro da se nalaziš u grču i u čamotinji da bi postao dobar. Tako ćete reagovati još gore.
Sve neka u vama biva na blag način; slobodno, a ne na silu. Nemojte ovako govoriti u sebi: Bože moj, izbavi me od toga i toga. Primera radi, od gneva ili od tuge. Nije dobro da se molimo na ovaj način ili da razmišljamo o konkretnoj strasti. U tom slučaju, naime, nešto se dešava u našoj duši i mi se zaplićemo još više nego ranije. Jurni poletno da pobediš strast, pa ćeš tek tada videti kako će te ona obujmiti, stegnuti i zarobiti, da nećeš moći ništa da činiš!
Ne borite se direktno i frontalno protiv iskušenja, ne molite Boga da ono ode od vas. Ne govorite u molitvi: ukloni ovo iskušenje od mene, Bože moj! Tada mu pridajete značaj, te kušač počinje da vas steže još više. Jer, mada vi govorite: ukloni ga od mene, Bože moj, vi ga se, u samoj stvari, sećate, pa ga i nehotice još više podstičete.
Prelepo i obavezujuće! Puno pozdrava!
P.S. Zbunila me ona fotografija, stvarno…
Nemaš pojma koliko je mene zbunila. Šok! Sada pokušavam da prepravljam neke stvari na blogu.
Ma to… zaključaš sva vrata i idemo dalje… Oni neka rade svoj posao mi svoj! 🙂
Одахнух…
Поздрав!