
Sumnjati je prirodno. Svako polazi od sumnji. Od njih možeš da naučiš mnogo. Ali ono što je važno jeste da ne poistovećuješ sebe sa svojim sumnjama; dakle, ne dopusti da te one zarobe. Jer će početi beskonačno da ti okreću um u krug. Umesto toga, posmatraj čitav taj proces sumnjanja, postavljanja pitanja. Vidi ko je to ko sumnja. Vidi kako sumnje dolaze i prolaze. Tada više nećeš biti besmopoćna žrtva svojih sumnji. Iskoračićeš izvan njih i tvoj um će se lagano smiriti. Tada si u stanju da vidiš kako sve stvari dolaze
Ađan Ča
…„Изабери, дакле очајавање. Очајавање је бирање.
Шта се ту бира? Бира човек самога себе, али не у
својој непосредности, не као случајну личност, већ у
својој вечној важности… Није далеко време када ће се,
можда по доста скупу цену, сазнати да полазна
тачка за налажење апсолутнога није сумња него
очајање.“
„Осврт на моје дело“
Кјеркегор Серен
Поздрав!!!
U osnovi budističkog učenja su Četiri plemenite istine: patnja, nastanak patnje, prestanak patnje, put koji vodi do prestanka patnje. Šta je patnja nego očajanje. Očajanje jeste polazna tačka i tu se slažemo, jer očajanje je prepoznavanje patnje, a to je već veliki korak ka probuđenju. Nadalje, sumnja je samo jedan od oblika uslovljenosti, samo jedan vid vezivanja ukoliko je tako shvatimo, odnosno ako nas neprestano muči, ako idemo iz sumnje u sumnju. Sam Ađan Ča kaže da je sumnja prirodna i ona mora da postoji. Buda je govorio da njegovim rečima ne treba slepo verovati, već sve to proveriti na sebi, dakle i on je govorio o jednom vidu sumnje koji je zdrav i prirodan. Ovde Ađan Ča govori o tome da je sumnja jedan oblik misli, one dolaze i odlaze, kao i svi ostali sadržaji. Cilj je posmatranje sumnje, bez poistovećivanja. To dovodi do smirenja i uvida, nasuprot borbi protiv sumnje ili borbi sa sumnjom ili poistovećivanja sa sumnjom što sve vodi u nemir.