Čovjek je sjedio u blizini oaze na ulazu jednog bliskoistočnog grada.
Jedan mladić mu je prišao i pitao:
– Nikad nijesam bio ovdje. Kakvi ljudi žive u ovom gradu?
Starac mu je odgovorio pitanjem:
– Kakvi su ljudi bili u gradu, odakle dolaziš?
– Bili su sebični i zli ljudi. Upravo je to razlog zašto sam ga sa radošću napustio.
– Ovdje ćeš sresti iste takve – odgovorio je starac.
Malo kasnije, još jedan čovjek je prišao starcu i postavio isto pitanje:
- Upravo sam stigao. Reci mi, kakvi ljudi žive u ovom gradu?
Starac je isto odgovorio: - Reci mi, sine, kakvi su bili ljudi u gradu odakle dolaziš?
- Oh, bili su dobri, gostoljubive i plemenite duše! Dosta prijatelja sam tamo ostavio, nije mi bilo lako da se rastanem sa njima.
- Iste takve ćeš sresti i ovdje – odgovorio je starac.
Trgovac, koji je u blizini pojio svoje kamile, čuo je razgovor. I čim je drugi čovjek otišao, okrenuo se prema starcu, prekorno:
– Zašto ste dali dvojici ljudi potpuno različite odgovore na isto pitanje?
- Sine, svako nosi svoj svjet u svom srcu. Oni koji u prošlosti nijesu našli ništa dobro u mjestima odakle su došli, tim prije neće naći ni ovdje. Nasuprot tome onaj ko je imao prijatelje u drugom gradu, i ovdje će naći prave i odane prijatelje. Vidiš, ljudi koji nas okružuju, postaju za nas ono što smo pronašli u njima.
Izvor:www.bebamur.com
Vaše mesto duhovnosti 